Individualni radni sporovi
Normativni uvjeti
Mirenje kao način rješavanja sporova ima dugu tradiciju u zemljama Europske unije. Treće nepristrane i neovisne osobe pomagale su strankama u sporovima iznaći sporazumna rješenja i prije utemeljenja sudskog, od države organiziranog i prisilom praćenog načina rješavanja sporova.
I u suvremenim uvjetima demokratizacije, tržišnog poslovanja, globalizacije i informatizacije postoje značajne mogućnosti za rješavanje sporova mirenjem. Stoga u zemljama razvijene demokracije i tržišnog gospodarstva „mirenje kao drugi način rješavanja sporova“ ima posebno značajno mjesto. Naročito se to odnosi na pravne sporove proizašle iz odnosa u kojima je naglašena autonomija stranaka, kao što su radni odnosi.
Republika Hrvatska je prvi puta donijela zakonodavni okvir za mirenje 2003. godine. Radi potrebe usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, 17. veljače 2011. godine stupio je na snagu novi Zakon o mirenju, osim odredaba članaka 21. do 24. koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Zakonom o mirenju uređuje se mirenje u građanskim, trgovačkim, radnim i drugim imovinskopravnim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati, a postupak mirenja je definiran kao svaki postupak, bez obzira na to provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje.
Važno je naglasiti da su Vlada RH, a zatim i Hrvatski sabor kao jedan od ključnih prioriteta u „Strategiji reforme pravosuđa“ prihvatili i podržali razvoj alternativnih načina rješavanja svih vrsta sporova.
Razvoj projekta mirenja u individualnim radnim sporovima
Ured za socijalno partnerstvo u RH je nakon oblikovanja cjelovitog sustava mirnog rješavanja kolektivnih radnih sporova i postignutih pozitivnih rezultata na tom području, početkom 2004. godine inicirao, a Vlada RH podržala uspostavu sustava mirenja u rješavanju individualnih radnih sporova.
U međuvremenu, socijalni partneri, sindikati i poslodavci su iskazali interes za institucionalnu uspostavu postupka mirenja u individualnim radnim sporovima. Na osnovi takvog opredjeljenja Ured za socijalno partnerstvo U RH je tijekom 2005. godine započeo aktivnost na pripremi odgovarajućeg projekta, kojim bi se uspostavio primjereni model rješavanja individualnih radnih sporova u RH. Projekt je kandidiran, a zatim prihvaćen i realiziran u okviru predpristupnog programa „Matra“ te je uz pomoć stručnjaka iz Centra za međunarodnu pravnu pomoć iz Nizozemske pripremljena praktična provedba mirenja u individualnim radnim sporovima.
U suradnji Ureda za socijalno partnerstvo u RH i županijskih Gospodarsko-socijalnih vijeća provedena je edukacija za miritelje u 17 županija i Gradu Zagrebu. Osposobljeno je 242 miritelja za individualne radne sporove, te 8 trenera miritelja. Izrađen je ogledni primjerak Pravilnika o mirenju u individualnim radnim sporovima s pripadajućim obrascima s pripadajućim obrascima te je održano niz skupova za predstavnike poslodavaca i sindikata s ciljem osvješćivanja o značaju ovog modela rješavanja sporova.
Nadalje, uspostavljeni su i uspješno završeni pilot projekti mirenja u individualnim radnim sporovima u Hrvatskim šumama d.o.o., Hrvatskoj pošti d.d. i Končar-Elektroindustriji d.d., te su isti u potpunosti potvrdili opravdanost i budućnost projekta.
Radi opće primjene mirenja, Ured za socijalno partnerstvo u RH u suradnji sa socijalnim partnerima inicirao je uspostavu koordinacija za implementaciju projekta mirenja na svim razinama od trgovačkog društva i ustanove preko granskih udruga sindikata i poslodavaca do razine sindikalnih i poslodavačkih središnjica.
Svi potpisnici kolektivnih ugovora od „kućnih“ do granskih trebali bi dopuniti svoje ugovore s odredbom o mirenju, donijeti Pravilnike o mirenju u individualnim radnim sporovima, imenovati tajnike za mirenje te izvršiti analizu postojećih radnih sporova radi pokretanja inicijative za mirenje u konkretnim slučajevima.
U međuvremenu, u dogovoru sa županijskim Gospodarsko-socijalnim vijećima i županima pristupilo se osnivanju Ureda za mirenje pri županijskim Gospodarsko-socijalnim vijećima. Do sada su isti osnovani u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Krapinsko-zagorskoj županiji, Ličko-senjskoj županiji, Međimurskoj županiji, Sisačko-moslavačkoj županiji, Varaždinskoj županiji, Vukovarsko-srijemskoj županiji i Gradu Zagrebu. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Brodsko-posavskoj županiji osnovani su Zajednički centri za mirenje. Uredi za mirenje osnovani su radi pružanja usluga mirenja poslodavcima i radnicima koji djeluju u manjim tvrtkama i nisu obuhvaćeni Kolektivnim ugovorima, odnosno za one sredine, gdje nema mogućnosti unutar poslovnog subjekta urediti institut mirnog rješavanja sporova.
Udruge poslodavaca i sindikata na nacionalnoj i na lokalnoj razini trebaju intenzivno nastaviti promovirati i uvoditi mirenje u praksu rješavanja individualnih radnih sporova, prije svega u svim radnim sredinama u kojima su zaključeni i primjenjuju se kolektivni ugovori.
Sve veći broj individualnih radnih sporova pri hrvatskim sudovima pokazatelj su da i u tom području postoji potreba za uspostavom modela mirnog rješavanja sporova, kako bi se smanjio broj radnih sporova na sudovima i pokušalo iste riješiti sporazumno.
Ministarstvo pravosuđa je povodom zahtjeva Ureda za socijalno partnerstvo u RH, a na temelju odredbe članka 96. Zakona o općem upravnom postupku, (Narodne novine, broj 47/09) i odredbe članka 13. Pravilnika o registru izmiritelja i standardima za akreditiranje institucija za mirenje i izmiritelja (Narodne novine, broj: 13/10) donijelo rješenje kojim se usvaja zahtjev i utvrđuje da je Ured za socijalno partnerstvo u RH akreditirana institucija za mirenje.
Daljnjim razvojem sustava mirenja u individualnim radnim sporovima potrebno je postići da sudski postupak u radnim sporovima postane alternativa mirenju.